Zdenko Šimić: Izgradnja vlastite nuklearke ili sudjelovanje u izgradnji NEK2 su bolja rješenja od malih modularnih reaktora

Budući da se u Hrvatskoj otvorila rasprava o izgradnji nukelarne elektrane, odnosno tzv. malih modularnih nuklearnih reaktora (SMR), što vlada Andreja Plenkovića i ministar gospodarstva Ante Šušnjar smatraju strateškim pitanjem u interesu energetske neovisnosti, sa znanstvenikom Šimićem smo razgovarali o potrebi izgradnje nuklearke u Hrvatskoj, dogradnji NE Krško (NEK), malim modularnim nuklearnim reaktorima, te energetskim rješenjima za projekt metapodatkovnog centra u Topuskom.

U intervjuu za portal N1, Šimić, između ostaloga, ističe kako bi gradnja više manjih SMR-ova u srednjeročnom razdoblju moglo biti dobro rješenje, ali da bi, s obzirom na stupanj naše tehnološke zrelosti, velika nuklearka ili sudjelovanje u izgradnji NEK2 bila trenutno bolja rješenja. Smatra i da su najbolji izvori električne energije za podatkovne centre nuklearne i fosilne elektrane jer proizvode energiju prema potrebi, a plinsku elektranu je moguće izgraditi u razdoblju dok se sam data centar gradi.

"SMR tehnologija ima veću cijenu električne energije"

U Hrvatskoj se razmatraju tri opcije, kad je riječ o korištenju nuklearne energije: dogradnja 2. bloka NE Krško u suradnji sa Slovenijom, gradnja vlasite NE na našem području te izgradnja više tzv. malih modularnih reaktora u RH. Koji bi model, prema vašem mišljenju, za nas bio najbolji?

Razvijenost projekta druge nuklearke u Sloveniji i odabir velike elektrane koja je već izgrađena na više lokacija u svijetu je veliki plus. No, da bi to nedvojbeno bilo najbolje za nas potrebno je odrediti hrvatski udio i upravljačka prava. 

Izgradnja vlastite velike nuklearke ima dio prednosti kao i sudjelovanje u NEK2 projektu, ali uz dodatno potrebno vrijeme za kompletiranje zakonodavnog okvira i pripremu projekta te veći financijski rizik. 

Izgradnja malih modularnih reaktora (SMR) također zahtijeva puni zakonodavni okvir i pripreme projekta, ali uz kraće trajanje izgradnje i manji ukupni financijski rizik u odnosu na velike NE. No, SMR tehnologija se tek treba dokazati i ima veću cijenu električne energije.

"NEK2 bi zadovoljio naše potrebe, ali ne posve"

Radili ste na FER-u na istraživanju i analizi sigurnosti nuklearnih elektrana, uključujući i NE Krško, kojoj je "radni vijek" produljen do 2043., iz koje dobivamo 16 posto potrebne električne energije. Je li moguće daljnje produljenje njezina "radnog vijeka" i što bi značila izgradnja novog bloka? Bi li to zadovoljilo naše potrebe za nuklearnom energijom?

Daljnje produljenje rada NEK-a nakon 2043. je sigurno moguće uz dokaz zadovoljavanja sigurnosnih kriterija regulatornom tijelu Slovenije. Danas je posve uobičajeno da se radni vijek nuklearnih elektrana produljuje do 80 godina. U SAD-u se razmatra i produljenje do 100 godina. No, za to je potreban interes oba vlasnika: Hrvatske i Slovenije. 

NEK2 bi donio veliki bazni izvor (1000 - 1650 MW) s ciljanim početkom rada oko 2039., što vjerojatno znači da bi produženje rada NE Krško bilo manje zanimljivo za Sloveniju. 

Da, NEK2 bi značajno zadovoljio našu potrebu za niskougljičnom (“zelenom”) energijom, ali ne u potpunosti, tako da bi obnovljivi izvori i dalje bili nužni.

"Gradnja vlastite nuklearke nosi brojne prednosti, ali..."

Treba li Hrvatska ipak graditi vlastitu NE? Što su, prema vašem mišljenju, glavne prednosti i nedostaci vlastite nuklearke? 

Društvo i politika trebaju odlučiti o tome treba li Hrvatska graditi vlastitu NE ovisno o tome kako vide sve povezane prednosti i nedostatke. 

Gradnja vlastite NE nosi brojne prednosti, primjerice: kontrola kritične infrastrukture, upravljanje dugoročnom strategijom, veća energetska samodostatnost, bazna snaga koja stabilizira mrežu i dijelom komplementira obnovljivu energiju. Posebno bih istaknuo prednost vezanu za veliku izravnu i neizravnu ekonomsku korist vezanu uz izgradnju i pogon vlastite NE. 

Glavni nedostaci su veliki financijski rizik i dugo trajanje gradnje. Valja imati na umu i ključnu važnost lokalne te šire društvene prihvatljivosti. 

Mislim da bi gradnju vlastite nuklearne elektrane trebalo gledati i kao očuvanje izgleda okoliša jer za ekvivalentni iznos energije iz obnovljivih izvora treba od pedeset do stotine puta više površine, s obzirom na njihovu promjenjivost.  

"Gradnja male nuklearne elektrane veliki je rizik"

Kakav je vaš stav o izgradnji tzv. malih modularnih reaktora (SMR), o kojima se mnogo u Hrvatskoj govori posljednjih mjeseci, ali i diljem regije - u Srbiji, BiH i Sloveniji? 

Mislim da mali modularni reaktori dugoročno imaju potencijal. Gradnja velike elektrane, koja je već u pogonu na više lokacija, predstavlja manji rizik i rezultira manjom cijenom električne energije. Trenutno je gradnja male nuklearne elektrane veliki rizik i ima smisla jedino kada bi proizvođač nudio posebne financijske i druge uvjete. No, za nekoliko godina to se može promijeniti ovisno o uspjehu aktivnosti oko izgradnje prvih malih nuklearki u svijetu.

Je li za nas bolje rješenje velika NE ili više SMR-ova?

Više manjih nuklearnih elektrana ima prednost jer se mogu graditi u seriji i tako smanjiti financijski rizik. Planiranje gradnje više manjih SMR-ova u srednjeročnom razdoblju bi moglo biti dobro rješenje.  No, s obzirom na stupanj tehnološke zrelosti velika NE ili sudjelovanje u izgradnji NEK2 su trenutno bolja rješenja. 

Preambciozni planovi EU-a za obnovljive izvore energije

Njemačka razmatra ponovno pokretanje pogašenih nuklearki. Je li to moguće i je li opasno?

Tehnički je moguće pokrenuti neke ugašene reaktore u Njemačkoj koji nisu uznapredovali s razgradnjom (dekomisijom), ali uz velike troškove. To nije opasno jer se moraju zadovoljiti svi sigurnosni zahtjevi regulatornog tijela. 

U EU se puno govori i o obnovljivim izvorima energije, ali provedba energetskih ciljeva o potpunom prebacivanju na takve izvore odvija se vrlo sporo. Zašto je tako? 

Za EU obnovljivi imaju značajnu ulogu u dekarbonizaciji energetskog sektora. Zakonodavni je cilj definiran za 2030. kao udio od barem 42,5% obnovljivih u finalnoj energetskoj potrošnji. Trenutno stanje nacionalnih energetskih i klimatskih planova (tzv. NECPs) ukazuje na to da će se postići oko 39%. Problemi su brojni, a najviše su vezani uz preambiciozne planove, ograničenja kapaciteta i fleksibilnosti energetske mreže, sporost izdavanja dozvola za izgradnju te koncentraciju proizvodnje tehnologija izvan EU. 

Premda su sami obnovljivi izvori sve jeftiniji, ukupna cijena koja uključuje rad energetskog sustava i potrebu za pohranom i dalje je velika. Tu je i lokalni otpor povezan s povjerenje prema institucijama, percepciju i  ekonomsku pravednost. 

Zašto Hrvatska kasni?

Zašto Hrvatska, prema vašem mišljenju, kaska s gradnjom kapaciteta obnovljivih izvora energije? Mogu li takvi izvori posve zamijeniti termoelektrane i nuklearke?  Imamo li dovoljno hidroelektrana i trebamo li graditi nove?

Hrvatska kasni zbog nedostatka jasnog plana razvoja mreže, sporog izdavanja dozvola, te promjena oko poticaja. To su tehnički, administrativni i politički problemi.

Obnovljivi izvori mogu zamijeniti dio termoelektrana i nuklearki, ali ne i cijeli bazni teret bez razvoja mreže i izgradnje sustava za pohranu energije. Hidroelektrana ima dosta i one su važne, ali nema puno potencijala za gradnju novih pogotovo s obzirom na mogući negativni utjecaj na okoliš i dostupnost vode.

Može li Hrvatska strujom opskrbiti mega podatkovni centar?

Najavljena je izgradnja mega podatkovnog centra Pantheon u Topuskom, za koji mnogi upozoravaju da će imati problema s osiguranjem opskrbe električnom energijom. Naime, za taj data centar bit će potreban 1 GW. Investitori najavljuju da će  izgraditi fotonaponsku elektranu snage 500 MW isključivo za potrebe centra. Smatrate li da Hrvatska može osigurati dovoljno energije za takav podatkovni centar? Koji bi, prema vašem mišljenju, bili najbolji izvori električne energije za takav projekt i može li naša energetska mreža uopće ispuniti takve zahtjeve?

Hrvatska tehnički može energetski opskrbiti tako veliki podatkovni centar, ali samo ako se paralelno izgrade planirani dodatni kapaciteti, ojača prijenosna mreža i ako regulator jasno definira uvjete pod kojima projekt ne smije ugroziti sigurnost opskrbe ili povećati cijenu za ostale potrošače. Prema tome, administrativna sposobnost, transparentnost i neovisno vrednovanje svih značajnih analiza iznimno su važni. Bez toga postoji rizik da se sustav previše prilagodi jednom potrošaču na štetu svih ostalih. 

Planirana izgradnja 500 MW fotonapona i 8 GWh baterijske pohrane od strane investitora je značajna, ali nedovoljna za puni kapacitet i kontinuirani rad podatkovnog centra. Najbolji izvori električne energije za podatkovne centre su nuklearne i fosilne elektrane jer proizvode energiju prema potrebi. Plinsku elektranu je moguće izgraditi u razdoblju dok se sam data centar gradi. Na pozitivnu, data centri su fleksibilni u radu te mogu svojim izvorima i spremnicima energije poboljšati sigurnost rada energetskog sustava, što pokazuju primjer Google data centara u SAD-u.